Pošto je Ibn Sina izučio Kur’an, njegov otac ga šalje poznatom učenjaku Muhammedu El-Messahu, od koga je naučio matematiku i principe geometrije, a kod Ismaila Ez-Zahida, izučio je fikh. U to vrijeme u Buharu doputovao je Abdullah En-Natilij koji bijaše filozof i učenik Ebu El-Ferdža ibn Tajjiba jednog velikog učenjaka iz četvrtog stoljeća. Ibn Sina zatim, kod ovog učenjaka izučava i filozofiju. Započeo mu je isčitavati Porifirijevo djelo Isagogija, pa je kao učenik nadmašio svog profesora sve dok mu nisu pitanja logike postala jasna. Nakon toga, ibn Sina je sam započeo čitati knjige i istraživati komentare sve dok nije izvršno savladao logiku, geometriju i medicinu. Vođen svojom oštroumnošću, u sedamnaestoj godini, bez učitelja istakao se u medicini. Započeo je liječiti bolesnike i u tome je zabilježio sjajan uspjeh, po čemu je dobio veliku slavu. Bio je potpuno odan čitanju i proučavanju. Preko noći je čitao sva do zore, a kada bi ga obuzeo drijemež ili kada je osjećao malaksalost, pio bi neku vrstu pića kako bi mu iznova povratila snagu. U dvadeset drugoj godini života, umro mu je otac. Od tada pa nadalje vodio je Ibn Sina nestalan život, bogat radom i užitkom ali i razočarenjem. U mirno doba, na dvoru Džurdžanu, Reju, Hamadanu i Isfahanu, pisao je svija velika djela, od kojih posebno treba istaknuti filozofsku enciklopediju, Kitab es-sija’ i glavno medicinsko djelo ,Al-Qanun fi et-tib. Zadnje godine života proveo je pod zaštitom Ala ad-Daule u Isfahanu. Na njegovom osvajačkom pohodu u Hamadan, godine 1037. je usputno obolio i umro u Hamadanu. Djela su mu mnogo čitana, komentarisana i prevođenana zapadne jezike. U narodnoj predaji Istoka živi on i dalje kao čarobnjak.