Kada se duša napoji sa čistog vrela! PDF Isprintaj E-mail
Ocjena: / 3
LošOdličan 
Subota, 13 Decembar 2008
http://www.shaidsnews.com/images/masthead_pure_water.bmpHvala Allahu, dž.š., Koji nas je počastio jednom velikom blagodati, jednom velikom uputom, da baš mi budemo pripadnici ove velike svjetlosti, jedine prave istine, ISLAMA. Zaista sva sreća, svo bogastvo, sva ljubav je u ovoj svjetlosti. Ono što napaja dušu, ono što toli žeđ, otvara široke vidike dobročinstva, tolerancije, optimizma, i harmonije, je kada iman uđe u čovjekovo srce! Naša vjera je ta koja gleda u naša srca i duše, a ne na naša tijela. Ono što me je postaklo na ovu temu jeste predaja, posle čijeg čitanja se u čovjekovom srcu probudi želja da bude poput ovog časnog ashaba, da dosegne stepene koje je dosegao ovaj ashab kod Allaha, dž.š., Prenosi se da je ibn Mesud, r.a., bio toliko malehan, da kada bi stao pored čovjeka koji sjedi, bili bi iste veličine.

Jedne prilike ispeo se na drvo, pa je zapuhao vjetar. Prisutni ljudi se na to nasmijaše, a Allahov Poslanik, a.s., im reče: “Zar se smijete njegovim mršavim potkoljenicama? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša njegove potkoljenice su na Mizanu teže od brda Uhuda!“ (Bilježi Ahmed) Ibn Mesud je bio veoma pobožan i odan. Bio je mršavan i slabašnog tijela, ali njegov iman je bio velik i čvrst, i to je ono što ga čini jakim i postojanim. Koliko smo puta sebe opteretili i zaokupirali dunjalukom, a dušu zapostavili i postali nemarni, a duša se puni crnim mrljama - našim grijesima, i one se sakupljaju tako jedna do druge, dok ne postanu jedan veliki obruč, i onda nam srca postaju ledena, tvrda, zavidna, nastaju nemiri, tuga stalni prijatelj, a pesimizam stalna pojava.

Nemojmo dozvoliti da duše hranimo ovim sredstvima! Budimo od onih Allahovih robova koji neće dozvoliti da se te mrlje gomilaju, nego od onih koji će ih spirati svakim spomenom na Allaha, dž.š., svakim dobrim djelom, kojim će On Uzvišeni biti zadovoljan, stalnom tewbom... A onda, kada se dobra djela namnože, kada se srce napoji vrelom imana, tad čovjek osjeća ljepotu i čistoću vjere, smiraj i zadovoljstvo duše. Poslanik, a.s., je rekao: „Kada čovjek pogreši, na njegovom se srcu pojavi crna tačka. Ako se pokaje ili prođe grijeha, srce se očisti, ako se tome grijehu ponovo vrati, poveća mu se crnina na srcu i ono postane potpuno okupirano. To je pokrivač srca koji je Allah spomenuo u Kur anu.“ ( Bilježi Ahmed, Tirmizi) Naše duše su poput naših kuća u kojima živimo, nije dovoljno samo jedanput očistiti kuću da bi smo mirno i zdravo živjeli u njoj, tragovi prašine su stalno prisutni i vidljivi, te je s toga potrebno stalno čistiti.

Tako je i s našom dušom, nije dovoljno jedanput se očistiti od grijeha, jedanput učiniti tewbu, jer grijesi stalno padaju poput prašine, već je potrebno često čistiti da bi osjećali smiraj i zadovoljstvo duše. Svjesni smo da iman u nekim trenucima raste, a u nekim pada, a to zavisi od nas, koliko smo nemarni, a koliko odgovorni, koliko čistimo i čuvamo dušu, koliko težimo njenom savršenstvu. Ebu Jela u svom Musnedu bilježi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:“ Šejtan je rekao:“Ja ljude upropaštavam s činjenjem grijeha, a oni mene upropastiše s riječima: LA ILAHE ILLALAH, i s traženjem oprosta!“ A iman je braćo i sestre potrebno obnavljati, a kako? Odgovor nalazimo u riječima Poslanika, a.s., koji je rekao: “Obnavljajte svoj iman! Ashabi upitaše: “Šta da kažemo Allahov Poslaniče, pa da to učinimo?“ Allahov Poslanik reče: “Što više izgovarajte riječi: LA ILAHE ILLLALAH“ (Bilježi Ahmed) Ali je takođe potrebno te riječi izgovarati iskreno, sa srca, da budemo svjesni izgovaranja tih riječi, da te riječi prozuje kroz svaki dio našeg tijela. Što više zikra, što više iskrene tewbe je ono što hrani naše duše, ono što nam daje apsolutni mir i sreću na oba svijeta.

A kada se čovjek napoji sa čistog vrela imana, on gradi sigurne mostove dobra preko močvara zala, i strpljivo podnosi iskušenja koja su sastavni dio ovog života. Božiji Poslanik kaže: „Čudan je primjer vjernika, sve što ga zadesi za njega je dobro. Ako ga zadesi neka blagodat, on se zahvali Allahu i to mu poveća dobro, a ako ga zadesi neka šteta on se strpi, pa mu i to donese dobra. Ovo je slučaj samo sa vjernikom.“ ( Bilježi Muslim i Ahmed)

Čovjek kod Allaha vrijedi onoliko koliko su teška njegova dobra djela, koliko je iskren, koliko očisti svoju dušu, koliko se napoji sa čistog vrela imana! I kao takvog ga Allah zavoli, pa ga onda i ljudi zavole...Božiji Poslanik a.s. kaže: “Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove Džibrila, a.s., i kaže mu: “Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti voli. Poslije toga ga zavoli Džibril, koji zatim, među stanovnicima nebesa razglasi: “Allah dž.š., je zavolio tog i tog čovjeka, pa ga i vi volite, pa ga zavole i svi stanovnici nebesa. Zatim mu Allah, dž.š., podari lijep prijem među stanovnicima zemlje.“ (Buhari)

Pa budimo i mi od onih koje će Allah zavoliti, od onih koji će biti u društvu časnog Poslanika, a.s., i cijenjenih ashaba, poput ashaba Muaza, r.a., i mnogih drugih... I budimo od onih kojima će Allah, dž.š., na Sudnjem danu reći: “A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!“

 

Aida Kačapor

 
Dzenis Ejupi